Domaći Ajvar

Možete se opredijeliti za voće ili čokoladu, slatko ili slano, ali kad na red dođe pitanje ajvara, svi će potvrdno kimnuti glavom u znak obožavanja tog kremastog čuda.

Pravljenje ajvara se već stoljećima smatra društvenim događajem koji se ne propušta, s tim da je pomoć ukućana, rodbine i susjeda uvijek dobrodošla, a nagrada su tegle pune primamljivog namaza od povrća.

Pred kraj ljeta, dok vrtovi i tržnice još uvijek pršte bojama paprike i patlidžana, počinje pečenje i kuhanje ajvara, koji se dobro pripremi može jesti i žlicom. Gusti namaz koristi se tijekom cijele godine kao ukusan začin jelima i može se dodati raznim varivima gdje daje specifičan papreni okus, a odličan je i u sendvičima.

Poznata narančasto-crvena boja ajvara dolazi od dugih, crvenih i mesnatih paprika koje se uz patlidžane peku u pećnici ili na otvorenoj vatri. Nakon pečenja povrće se pažljivo oguli i odstrani sjemenke, ocijedi višak vode, a zatim melje kako bi se dobio kremasti namaz. U lonac u kojem će se kuhati ajvar dodaje se ulje, a zatim povrće koje treba dugo kuhati na srednjoj vatri uz miješanje da smjesa ne zagori. Tijekom kuhanja dodaju se male količine ulja, a nakon prvih sat vremena dodaje se i nasjeckani češnjak koji poboljšava okus ajvara. Nakon otprilike dva i pol sata dodaju se sol, ocat i čili papričice, a po potrebi i malo šećera.

Ajvar je gotov kada se dovoljno zgusne da se prilikom miješanja vidi dno lonca. Ovaj popularni namaz zatim se stavlja u sterilizirane staklene posude i zatvara. O kvaliteti samih sastojaka ovisi okus konačnog proizvoda, pa je domaći ajvar uvijek znatno ukusniji od komercijalnog. Ponekad je toliko ukusan da ne izdrži zimu, što znači da njegovi obožavatelji moraju čekati sljedeće ljeto na novu dozu ukusnog ajvara.

U 100 grama ajvara se u prosjeku nalazi oko 100 kalorija, ovisno o sastojcima. Postoji puno recepata za ajvar, a svaka regija se drži svoje tradicije. Nijedan recept nije pogrešan, a ponajprije ovisi o osobnom ukusu.

Mnogi se otimaju za podrijetlo ajvara, ali nitko još nije uspio dokazati prvenstvo. Postoji već dugi niz godina, a pretpostavlja se da je turskog podrijetla. Na Balkan je dospio tijekom turskih osvajanja.

Ajvar se priprema u svim balkanskim zemljama, a recepture se tek neznatno razlikuju po udjelu povrća i začina koji se koriste pri izradi ove esencijalne zimnice.