Kako gnojivo djeluje 

Gnojivo može napraviti veliku razliku u rastu i zdravlju vaših biljaka. Ali osim što slijedite upute na etiketi i čekate rezultate, kako gnojivo djeluje? Ovaj članak će objasniti kako gnojiva pomažu biljkama da rastu, što čini svaka od pojedinačnih komponenti i kako ih koristiti sigurno i učinkovito.

Kako djeluje gnojivo? Gnojivo je dodatak koji sadrži hranjive tvari neophodne za osnovne metaboličke procese u biljkama. Gnojivo se nanosi na tlo ili prska po lisnatim dijelovima biljke. Hranjive tvari se zatim unose u biljku kroz njezino korijenje ili lišće i pokreću sve procese koji se odvijaju unutar stanica.

Razgovor o gnojivu može postati dugotrajna tema jer ima mnogo prednosti i nedostataka, ali važno je razumjeti osnove o tome što je gnojivo, zašto su biljkama potrebna gnojiva i kako odabrati i primijeniti najbolju vrstu gnojiva za svoje potrebe. Poznavanje ovih osnova pomoći će vam da pravilno koristite gnojiva i postignete optimalan rast vaših biljaka.

Što je gnojivo?

Po definiciji, gnojivo je tvar, prirodna ili sintetička, koja se nanosi na tlo ili izravno na biljna tkiva kako bi opskrbila jednu ili više hranjivih tvari. Svrha gnojiva je nadopuniti ishranu biljaka i potaknuti rast biljaka.

Gnojiva dolaze u mnogo različitih oblika, od životinjskog otpada (tj. gnojiva), preko jako razgrađenog kuhinjskog i dvorišnog otpada, do mnoštva komercijalno dostupnih proizvoda.

Zašto biljkama treba gnojivo?

Bez obzira koju vrstu biljke uzgajate, ona ima određene hranjive tvari koje su joj apsolutno potrebne za rast biljke. Svaki od ovih hranjivih sastojaka potreban je u različitim količinama i ima raspon u kojem se javlja optimalan rast; premalo uzrokuje probleme s nedostatkom, a previše uzrokuje toksičnost.

Ove hranjive tvari pomažu u osnovnim staničnim funkcijama u biljci, pokrećući rast, a poznate su kao esencijalne hranjive tvari za biljke. Ako se bilo koji od esencijalnih hranjivih sastojaka nađe u ograničenim količinama ili potpuno nedostaje, to će utjecati na ukupni rast biljke, čak i ako su svi ostali hranjivi sastojci dostupni u odgovarajućim količinama.

Ove esencijalne hranjive tvari za biljke nalaze se prirodno u tlu, u različitim količinama ovisno o matičnom materijalu, sadržaju organske tvari, lokalnoj klimi, itd. U mnogim slučajevima, hranjive tvari se također dodaju komercijalnoj zemlji tijekom proizvodnje. 

S vremenom se te razine hranjivih tvari – i u vrtnom tlu i u mješavinama zemlje– smanjuju ili iscrpljuju jer ih biljke unose i koriste ili se izbacuju iz tla. Kada ove esencijalne hranjive tvari za biljke dosegnu niske razine, postaje ih potrebno dodati natrag u tlo u obliku gnojiva kako bi se postigao optimalan rast biljaka.

Kako gnojivo djeluje: uloga pojedinih hranjivih tvari

U biljnih esencijalnih hranjivih tvari razgrađuju u različite klasifikacije na temelju relativne iznosu koji je potreban biljkama. U najjednostavnijoj klasifikaciji, hranjive tvari su poznate kao makronutrijenti ili mikronutrijenti.

Makronutrijenti

Potrebni u većim količinama u biljkama (dakle, “makro”), makronutrijenti su najčešće uključeni u glavne procese kao što su fotosinteza i disanje ili služe kao ključne strukturne komponente unutar stanica. Biljni esencijalni makronutrijenti uključuju dušik, fosfor i kalij – također poznati kao primarni makronutrijenti – te kalcij, magnezij i sumpor (sekundarni makronutrijenti).

Što dušik radi za biljke?

Dušik je vjerojatno najpoznatiji nutrijent potreban za rast biljaka, i to s pravom jer je potreban u najvećoj količini. Primarna uloga dušika je reguliranje vegetativnog rasta. Također je sastavnica aminokiselina i klorofila te pomaže u dovršenju mnogih enzimskih reakcija u biljci. 

Što fosfor čini biljkama?

Fosfor je strukturna komponenta DNK i RNA, koji nose genetske informacije u stanicama. Zbog toga je važan u rastu korijena i cvjetanju – oba procesa u kojima se nove stanice formiraju i diferenciraju u specifične dijelove biljke.

Što kalij čini biljkama?

Kalij ima neizravniju ulogu u biljkama u usporedbi s dušikom i fosforom. Umjesto da djeluje kao strukturna komponenta, kalij aktivira enzimske reakcije koje su neophodne za cjelokupno zdravlje i rast biljaka.

Što kalcij čini biljkama?

Kalcij, u obliku kalcijevog pektata, bitna je komponenta staničnih stijenki, pomažući im da se formiraju i ostanu jake. Kalcij je također uključen u brojne važne enzimske i metaboličke procese. Kada kalcij nije dostupan u dovoljno velikim količinama, novi rast će biti nepravilnog oblika ili izobličen. Biljke s nedostatkom kalcija također su manje otporne na toplinu, sušu i štetnike.

Što magnezij čini biljkama?

Glavna funkcija magnezija je pomoći biljkama u fotosintezi. Potreban je za pravilno funkcioniranje mnogih uključenih enzima, ali njegova najvažnija uloga je da služi kao središnja, strukturna molekula koja tvori klorofil. 

Što sumpor čini biljkama?

U usporedbi s ostalim makronutrijentima, sumpor je potreban samo u malim količinama, ali to ne umanjuje njegovu važnost. Kako se metabolički procesi odvijaju unutar biljke, sumpor se razgrađuje u oblike koji se koriste za izgradnju organskih molekula kao što su vitamini i mirisni spojevi dobro poznati u luku i češnjaku.

Mikronutrijenti

Biljni esencijalni mikronutrijenti – željezo, mangan, bakar, molibden, cink, nikal, bor i klor – potrebni su u mnogo manjim količinama u biljkama, ali su njihove funkcije jednako važne kao i makronutrijenti potrebni u većim količinama. Mnogi od njih aktiviraju enzimske reakcije pa je važno da vaša biljka dobije ispravan omjer mikronutrijenata kada se gnoji.

Što željezo čini biljkama?

Željezo je sastavni dio mnogih enzima koji igraju ulogu u proizvodnji klorofila, što ga čini neophodnim za fotosintezu. Također utječe na prijenos energije unutar biljke i pomaže u stvaranju lignina, te redukciji i fiksaciji dušika. 

Što mangan čini biljkama?

Mangan pomaže u proizvodnji kloroplasta, organela unutar biljnih stanica u kojima se provodi fotosinteza. Također utječe na klijanje sjemena i zrelost usjeva.

Što bakar čini biljkama?

Bakar aktivira enzime uključene u proizvodnju lignina; lignini osiguravaju strukturu i krutost u biljnim stanicama. Također je neophodan u fotosintezi, disanju biljaka i metabolizmu ugljikohidrata i proteina.

Što molibden čini biljkama?

Molibden je bitna komponenta dvaju različitih enzima koji se koriste u metabolizmu dušika, procesu koji uzima nitrate i kroz niz koraka ga pretvara u amonijak koji se koristi za sintezu aminokiselina. Također je kritično za simbiotske bakterije koje fiksiraju dušik u mahunarkama kako bi im se omogućilo da iskoriste dušik iz atmosfere za biljnu upotrebu.

Što cink čini biljkama?

Cink je sastavni dio mnogih enzima, a također pomaže u ravnoteži i aktivnosti biljnih hormona, posebno auksina.

Što nikal čini biljkama?

Nikl je po svojoj funkciji sličan molibdenu, pomaže u metabolizmu dušika i fiksaciji dušika. Umjesto pretvaranja nitrata, nikal je komponenta enzima koji pretvaraju dušik uree u amonijak. Od svih esencijalnih nutrijenata potreban je u najmanjoj količini.

Što bor čini biljkama?

Bor je važan za kretanje šećera unutar biljke, proizvodnju aminokiselina, diobu stanica, cvjetanje i plodove.

Što klor čini biljkama?

Klor pomaže u regulaciji turgora u lišću biljke, održavajući pritisak unutar komponenti biljnih stanica kako bi se stanične stijenke zadržale krutima. Također pomaže biljkama da se odupru bolestima i pomaže u fotosintezi.

Odabir gnojiva

Pokušaj odabira gnojiva za vaše biljke može se činiti kao nevjerojatno zastrašujući zadatak. Brza šetnja kroz prolaz gnojiva u lokalnom vrtnom centru možda će vas natjerati da se počešete po glavi u čudu na policama i policama dostupnih opcija. 

Kako bismo ovaj proces učinili manje zastrašujućim, najprije razgovarajmo o oznakama gnojiva, a zatim ćemo prijeći na objašnjenje različitih vrsta.

Razumijevanje oznake gnojiva

Kada pogledate etiketu gnojiva, jedna od prvih stvari koju možete primijetiti je skup od tri broja, koji je poznat kao omjer NPK. Budući da su dušik, fosfor i kalij potrebni u većim količinama od ostalih esencijalnih hranjivih tvari za biljke, koriste se kao univerzalna metoda označavanja. Ovaj omjer omogućuje potrošačima da lako uspoređuju proizvode jedni s drugima budući da govori o težinskom postotku triju glavnih hranjivih tvari u proizvodu.  

Da bismo bolje objasnili… razmotrimo formulaciju gnojiva 10-10-10 — dušik, fosfor i kalij čine 10% težine konačnog proizvoda. Dakle, vreća od 10 kilograma sadrži 1 kilogram dušika, 1 kilogram fosfora (u obliku P ₂ O ₅ ) i 1 kilogram kalija (u obliku K ₂ O).

Vrste gnojiva

Kako gnojivo djeluje različito ovisno o korištenoj formulaciji? Nakon što shvatite što znače brojevi na naljepnici, odabir određene će biti mnogo lakši. Najbolji način da pristupite tome je da započnete razmišljanjem o sljedećim osnovnim parametrima i određivanjem što najbolje odgovara vašim biljkama i vašim osobnim preferencijama. 

Kako bismo olakšali, počet ćemo s nekim vrlo širokim konceptima, a zatim ćemo raditi na onima koji su specifičniji…

Konvencionalno naspram organskog

Najprije, razgovarajmo o konvencionalnim i organskim proizvodima, temi oko koje vrtlari mogu biti vrlo strastveni. 

Konvencionalna gnojiva – također poznata kao anorganska – obično su formulirana korištenjem sintetičkih ili umjetnih materijala (iako mogu sadržavati i prirodne materijale). 

Prednosti konvencionalnih gnojiva:

• Posebno formuliran tako da su hranjive tvari brzo dostupne za biljke. To znači da se nedostaci biljaka brzo popravljaju, smanjujući dugoročne učinke na vaše biljke. 
• Relativno jeftin i lako dostupan zbog masovne proizvodnje.

Nedostaci konvencionalnih gnojiva:

• Budući da su hranjive tvari brzo dostupne, mogu se brže ispirati iz tla, potencijalno zagađujući zalihe vode i uzrokujući probleme u okolišu.

S druge strane, organska gnojiva u potpunosti su izrađena od prirodnih materijala. Organski proizvodi se obično sastoje od otpadnih proizvoda živih organizama ili razbijenih ostataka nekoć živih organizama. 

Prednosti organskih gnojiva:

• Smatra se da su organska gnojiva ekološki održivija. Oni zahtijevaju manje energije za proizvodnju, što rezultira manjim emisijama stakleničkih plinova iz proizvodnje.
• Nakon primjene, mikroorganizmi u tlu razgrađuju komponente gnojiva, oslobađajući hranjive tvari za apsorpciju biljaka. U to se vrijeme u tlo dodaje i organska tvar, poboljšavajući strukturu tla i povećavajući zadržavanje vode u tlu.

Nedostaci organskih gnojiva:

• Zakoni o označavanju nalažu da omjer NPK naveden na proizvodu uključuje samo hranjive tvari koje su odmah dostupne za biljku. Mnoga organska gnojiva imaju komponente koje se s vremenom oslobađaju; stoga su njihovi omjeri niži i mnogi potrošači misle da proizvodi nisu toliko učinkoviti jer imaju manje hranjivih tvari.

Brzo otpuštanje naspram sporog otpuštanja

Sada prijeđimo na dostupnost hranjivih tvari. Razlika u gnojivima s brzim i sporim otpuštanjem je kada su hranjive tvari dostupne za biljku.

Gnojiva koja se brzo oslobađaju sadrže hranjive tvari koje su odmah dostupne za biljku. Kao što sam spomenuo kada smo raspravljali o konvencionalnim gnojivima, ovo je dobro jer pomaže u brzom ispravljanju nedostataka, ali također povećava mogućnost da će hranjive tvari iscuriti iz tla u izvore vode. Gnojiva koja se brzo oslobađaju obično su konvencionalni ili anorganski proizvodi.

Gnojiva koja se sporo otpuštaju sadrže sastojke koji se sporo razgrađuju, pružajući biljkama postupni izvor hranjivih tvari tijekom vremena. Organska gnojiva se sporo otpuštaju, ali se konvencionalna gnojiva također mogu formulirati tako da polako oslobađaju hranjive tvari.

Granulirani u odnosu na topiv u vodi

Zrnasta gnojiva se proizvode miješanjem suhih izvora hranjivih tvari, a zatim formiranjem proizvoda u granule za jednostavnu primjenu. Krajnji proizvod može biti konvencionalni ili organski, ovisno o korištenim sastojcima. Konvencionalna granulirana gnojiva mogu biti formulacije brzog ili sporog otpuštanja. poznata i kao suha gnojiva.

Tekuća ili vodotopiva gnojiva proizvode se u koncentracijama koje su lako topljive u vodi. Razrijedite ili otopite koncentrat u vodi u ispravnom omjeru i zatim koristite ovu razrijeđenu otopinu za zalijevanje biljaka. Lako se i temeljito miješaju što olakšava gnojidbu biljaka, ali nisu dostupni u formulama sa sporim oslobađanjem.

Višenamjensko naspram specijalnog

Konačno, unutar klasifikacije gnojiva preostaje vam odabir između dvije vrste: višenamjenska i specijalna gnojiva. 

Višenamjenska gnojiva napravljena su tako da zadovolje potrebe većine biljaka i dobra su opcija tijekom tipične vegetacijske sezone ako nemate vanjske uvjete rasta ili netipične biljke. Obično sadrže sva tri ključna hranjiva (N, P i K) na usporedivim razinama kako bi zadovoljili osnovne potrebe biljaka.

Specijalna gnojiva su dizajnirana da zadovolje potrebe specifičnih vrsta biljaka (kiseline, sukulenti, orhideje itd.) ili mogu imati jednu hranjivu tvar u znatno većoj količini. Gnojiva specijalnog tipa korisna su za biljke koje imaju određene potrebe za mikronutrijentima koje ne podmiruje višenamjenska biljna hrana ili ako zahtijevaju veće količine određene hranjive tvari zbog načina na koji biljka raste.

Primjena gnojiva

Gnojidba vaših biljaka treba pomoći i poboljšati rast biljaka kada nedostaje hranjivih tvari u tlu ili mješavini zemlje. To nije lijek za sve što boli vašu biljku i potrebno je pažljivo raditi. 

Ako se primjenjuju nepravilno, gnojiva mogu uzrokovati ozbiljne probleme, a možda i trajno oštetiti vaše biljke. Kada je rast biljke usporen ili zakržljao, važno je da svoju biljku procijenite zbog drugih problema kao što su zalijevanje, osvjetljenje ili problemi s temperaturom te vizualno provjerite ima li štetnika ili bolesti insekata. Nakon što ste isključili ove druge moguće uzroke lošeg rasta, vrijeme je da pokušate gnojiti svoje biljke. 

Ipak, imajte na umu da su esencijalne hranjive tvari za biljke potrebne biljkama unutar određenog raspona i važno je da ih ne gnojite previše i ne “hranite” previše. 

Osnovne smjernice

Ne postoji jedno pravilo za sve za primjenu gnojiva zbog široke varijacije proizvoda dostupnih za upotrebu i njihovog raspona koncentracija hranjivih tvari. Stope i učestalost primjene ovise o samom proizvodu, a imajte na umu sljedeće osnovne stanare:

• Primjenjujte gnojiva omjerom i učestalošću navedenim na naljepnici proizvoda, ili čak u manjoj dozi/vremenskom rasporedu. Ovo nije slučaj kada ako je malo od nečega dobra stvar, još više je bolje. Prekomjerna gnojidba vaših biljaka obično je štetnija od nedavanja dovoljno hranjivih tvari.
• Primjenjujte gnojiva kada biljke aktivno rastu, a ne miruju. Kada temperature padnu tijekom hladnijeg razdoblja, u zimskim mjesecima rast biljaka se usporava i gnojivo nije potrebno.
• Uvijek dobro zalijevajte gnojiva u tlo nakon primjene, bez obzira jesu li vaše biljke u zemlji ili posađene u kontejnerima.
• Nemojte primjenjivati ​​gnojiva kada su vaše biljke pod stresom zbog nedavnog presađivanja/presađivanja ili se oporavljaju od problema s kukcima ili bolestima. Dopustite im nekoliko tjedana nakon takvog događaja prije nego što ponovno počnete s gnojidbom.

Posebna razmatranja

Kako gnojivo djeluje u različitim situacijama? Određeni uvjeti uzgoja zahtijevaju neka posebna razmatranja kada je u pitanju primjena gnojiva. To pomaže osigurati da ne oštetite svoje biljke i da one dobiju sve prednosti aplikacije.

Sadnja u tlu

• Održavajte odgovarajući pH tla. pH vrtnog tla uvelike utječe na dostupnost hranjivih tvari. Kako pH tla postaje kiseliji ili bazičniji/alkalniji, mnogi od makronutrijenata postaju nedostupni za unos, stvarajući nedostatke; u isto vrijeme, mikronutrijenti postaju dostupniji, povećavajući šanse za toksičnost mikronutrijenata.

Zemlja za tegle

• Pričekajte 4-6 tjedana nakon sadnje vaših kontejnerskih biljaka da počnete s gnojidbom. Mnoga komercijalna zemlja ima dodana gnojiva tijekom proizvodnje; gnojidba prije nego što se hranjive tvari iscrpe iz medija za uzgoj prouzročit će probleme s toksičnošću.

Vrtlarstvo

• Gnojite svoje začinsko bilje, bilo uzgojeno u kontejnerima ili posađeno u zemlju, lagano i izbjegavajte gnojiva s visokim sadržajem dušika. Dušik potiče vegetativni rast, a previše gnojiva tjera biljke da rastu prebrzo, čime se smanjuje koncentracija ulja u lišću bilja, umanjujući okus.